Legionarova priča

Svjestan činjenice da svaki spomen na hrvatske vojnike koji su mimo svoje volje bili prisiljeni ratovati na „onoj“ strani i danas izaziva sumnjičavost, odlučio sam ovu priču posvetiti upravo njima i njihovim sudbinama. Nepobitno je da Hrvati nisu ratovali zbog ideje, otimanja tuđega ili bogaćenja. U vihor rata uvučeni su kao i svi narodi ondašnje Europe. „Rat je zlo“, riječi su moga pokojnoga oca. Probude se najniže strasti i nema nevinih. Vojnici se bore za golo preživljavanje i suborce. Ideje i izazivači rata daleko su od ratišta. U rovovima živi bol, patnja i krv i na kraju pobjednici svoj gnjev iskale na protivničkim vojnicima. Pobjednici uvijek pišu povijest i nastoje u svojoj istini opravdati i zataškati svoje pobjedničko iživljavanje nad poraženima. Jedno zlo zamijeni drugo, a najslabiji ispaštaju. Za razliku od „onoga 1945.“, nakon Domovinskoga rata pokazala se moralnost hrvatskog naroda i hrvatskih ratnika, što znači oprost te kako pobjednici trebaju postupati s poraženima. NAPOMENA: stanje dobro