Marijana Brcko, SREĆA

Ideja za ovu priču nastala je na parkiralištu Hrvatske radiotelevizije nakon snimanja emisije Dobro jutro, Hrvatska! u kojoj se nakratko pojavio i moj sin sa svojom prijateljicom iz dramske grupe i njihovom mentoricom te učiteljicama koje su napisale slikovnicu Tončić Bontončić na temelju koje je, u izvedbi teatra Vende tam, napravljena i istoimena predstava u kojoj su moj sin i njegovi prijatelji glumili. Došli su u emisiju kako bi predstavili svoj rad, slikovnicu, ali i razgovarali o samom djelovanju teatra. Između ostalog, voditelji su ih upitali što žele biti kad odrastu i moj se sin u tom trenutku nije mogao sjetiti odgovora, no čim smo izašli iz zgrade, a da ga nismo ništa ni pitali, izjavio je kako želi biti glumac kad odraste. – Zašto to nisi rekao kad su te pitali? – Nisam se mogao sjetiti. – slegnuo je tužno ramenima. – Znaš, čak i ako ne znaš što točno želiš biti kad odrasteš, kad ti netko ponovno postavi takvo pitanje, možeš mu reći kako jednostavno želiš biti sretan. Razgovarali smo malo o tome što to znači – biti sretan – i je li to dovoljno dobar odgovor. Shvatila sam tada koliko je to djeci, ali i mnogim mladima, bitna, a često i stresna tema. Mnoga djeca ne znaju što žele biti kad odrastu. Ne znaju to ni mnogi mladi ili odrasli. Možda nikad nisu pronašli odgovor na to pitanje, a možda su se putem predomislili, shvatili kako ono što su željeli – više ne žele. I to je u redu. Ne moraš uvijek imati spreman odgovor na sve. Ne moraš se uvijek gurati u neku specifičnu kutiju ili profesiju. Ponekad je dovoljno znati kako se želiš osjećati i što voliš raditi te onda, prema tome, oblikovati sve ostalo u svojem životu – korak po korak. Slikovnica Sreća tu je kako bi vas podsjetila kako svakodnevno imate toliko mogućnosti za biti sretni. I da vas podsjeti kako graditi svoju sreću na sitnicama i momentima. Autorica: Marijana Brcko Ilustracije: Nena Pavelić