Obrana Europe kao civilizacije

U vremenu kada se europski konzervativizam sve teže jasno definira, knjiga Davida Engelsa „Obrana Europe kao civilizacije: uvod u hesperijalizam“, koja je sada dostupna i na hrvatskom jeziku, u nakladi renomiranog zagrebačkog nakladnika Despot infinitusa, nudi provokativan je i duboko filozofski odgovor: bez povratka transcendenciji nema ni stvarne političke alternative današnjem materijalizmu. David Engels jedan je od istaknutijih suvremenih europskih katoličkih konzervativnih mislilaca. Belgijski povjesničar i profesor afirmirao se analizama krize Zapada, pri čemu često povlači paralelu između današnje Europe i kasne Rimske Republike. Jedna od ključnih polazišnih točaka knjige jest dijagnoza stanja suvremenog konzervativizma. Engels uvjerljivo pokazuje da on danas djeluje izgubljeno – ne toliko u pogledu konkretnih političkih ciljeva, koliko u pogledu njihova konačnog opravdanja. Drugim riječima, konzervativci još uvijek imaju instinkt za ono što je ispravno i istinito, ali to sve teže mogu jasno, strogo i dosljedno obrazložiti. Zbog toga, upozorava autor, posežu za argumentima koji im zapravo nisu vlastiti. Čas se pozivaju na „opće dobro“, preuzimajući retoriku socijalnog patriotizma, čas na „individualnu slobodu“, približavajući se liberalnim ili libertarijanskim pozicijama. Takav pristup ne samo da je nedosljedan, nego dugoročno vodi gubitku vlastitog identiteta. Središnja ideja knjige jest povratak transcendenciji kao najvišem načelu. Engels podsjeća da su kroz povijest gotovo sve civilizacije priznavale postojanje višeg reda – Boga, istine, dobra i ljepote – iznad materijalnog svijeta. Odbacivanje te dimenzije, upozorava autor, ne znači samo promjenu svjetonazora, nego i duboko osiromašenje same ljudske egzistencije. Kršćanstvo se pritom ističe kao ključni okvir zapadne civilizacije. Ideje poput besmrtnosti duše, ograničenosti čovjeka, ljubavi prema bližnjemu i odgovornosti pred Bogom oblikovale su europsko društvo stoljećima. Međutim, današnji konzervativizam često se ustručava otvoreno na njih pozvati, zamjenjujući ih pragmatičnim i relativnim argumentima. Engels u drugom dijelu knjige iznosi konkretan političko-filozofski program u trinaest točaka. Program obuhvaća niz temeljnih pitanja, među kojima se posebno ističu: prihvaćanje vlastitog tijela sa svim njegovim nesavršenostima kao dara, nasuprot iluzijama transhumanizma potvrda biološkog spola kao stvarnosti koja ima dublje, metafizičko značenje, nasuprot tzv. rodnim ideologijama ljubav prema vlastitim precima i prihvaćanje vlastitog podrijetla kao temelja identiteta važnost braka između muškarca i žene kao zajednice koja nadilazi tjelesnost i omogućuje duhovni rast odgovornost roditelja za odgoj djece kao nezamjenjive životne zadaće poštovanje života od začeća do prirodne smrti, uz odbacivanje njegove relativizacije vrednovanje osobne inicijative i odgovornosti nasuprot kolektivističkim modelima osjećaj dužnosti prema bližnjemu i društvene solidarnosti u skladu s hijerarhijom ljubavi postupno širenje pripadnosti – od obitelji prema naciji i civilizaciji – nasuprot bezkorijenskom kozmopolitizmu odgovorna briga za okoliš kao dio povjerenog stvaranja, uz očuvanje dostojanstva čovjeka očuvanje javne uloge religije i otvorenosti prema transcendenciji u društvu zaštita autentičnosti kršćanskog nauka od ideoloških reinterpretacija očuvanje zapadne tradicije kao jedinstvenog civilizacijskog nasljeđa koje treba prenositi budućim generacijama Engels oštro kritizira i lijeve i liberalne tendencije suvremenog društva, ali i slabosti samog konzervativizma. Posebno upozorava na opasnost bezkorijenskog kozmopolitizma i gubitka identiteta, kao i na sekularizam koji religiju svodi na privatnu stvar. Njegova kritika nije samo politička, nego civilizacijska: bez duhovnog temelja Zapad riskira gubitak vlastite posebnosti i smisla. Zaključno, „Obrana Europe kao civilizacije“ nije lagano štivo niti klasična politička analiza. Riječ je o ambicioznom pokušaju redefiniranja temelja zapadne misli. Engels nudi viziju u kojoj konzervativizam može ponovno postati dosljedan i uvjerljiv – ali samo ako se odrekne kompromisa s dominantnim materijalističkim ideologijama i vrati se svojim transcendentalnim temeljima. Za čitatelje koji traže dublje razumijevanje krize Zapada i mogući izlaz iz nje, ova knjiga predstavlja izazovno, ali poticajno štivo. O AUTORU: Transcendencija, tradicija i ljepota, to su tri vodeća ideala koja su oblikovala put Davida Engelsa otkako se nametnuo kao javni intelektualac. Belgijski povjesničar, i inače dobar prijatelj Filipa Gašpara, filozof i publicist rođen 1979. godine, Engels je započeo studij na sveučilištu u Aachenu (RWTH) 1997., gdje je doktorirao na temu rimske religije. Godine 2008. započeo je svoju akademsku karijeru kao profesor rimske povijesti na Sveučilištu u Bruxellesu te kao urednik u izdavačkoj kući Latomus. Ipak, Engelsova znatiželja oduvijek je nadilazila granice klasičnog svijeta. Njegova fascinacija velikim civilizacijama čovječanstva potaknula ga je na proučavanje seleukidskog razdoblja iranske povijesti te na razvijanje dubokog interesa za kulturni komparativizam. U tom je području objavio brojne radove o Kini, muslimanskom svijetu i misli njemačkog filozofa Oswalda Spenglera. Krhkost civilizacija, tema koja prožima velik dio njegova rada, izoštrila je njegovu svijest o egzistencijalnoj krizi zapadne civilizacije, koju Engels smatra svojom duhovnom domovinom, nadilazeći sve nacionalne podjele. Nakon objave široko hvaljene monografije u kojoj povlači paralele između kasne Rimske Republike i suvremene Europe, David Engels proveo je sedam godina u Poljskoj kao „Senior Analyst“ u Institutu Zachodni. Tijekom tog razdoblja razvio je i promovirao koncept „hesperijalizma“, oblik civilizacijskog europskog patriotizma koji nadilazi nacionalne i stranačke granice kako bi obranio ljepotu i dubinu zapadne civilizacije od unutarnje dezintegracije. Kao priznanje za svoju posvećenost toj ideji, Engels je odlikovan medaljom Lecha Kaczyńskog za istinu i hrabrost te je proglašen vitezom Reda svetog Jurja od strane Njegove Carske i Kraljevske Visosti Karla von Habsburg-Lothringena. Ipak, prema Engelsovu shvaćanju, nijedno od tih postignuća ne bi imalo pravo značenje bez priznanja božanske Istine, Dobrote i Ljepote koje leže u središtu svake civilizacije i religijske vjere. Od povratka u rodnu Belgiju 2025. godine, Engels se sve više posvećuje proučavanju kršćanske mistike i perenijalne filozofije, nastojeći pomoć i drugima da se ponovno povežu s onim što je doista važno, ne s moći ili bogatstvom, već s otkrivanjem unutarnjeg središta ljudske duše, tog sitnog plamena krajnjeg izvora svega postojećeg.